Harem mene same
08.12.2006., petak
ANNABEL LEE
|
Prije mnogo i mnogo godina, U carstvu kraj mora to bi, Djeva je zivjela koju su zvali Imenom Annabel Lee. S tek jednom je zivjela mislju, Da voli i da se volimo mi. Bio sam djete i bila je djete -U carstvu kraj mora to bi. Al vise neg ljubavlju mi smo se ljubili. Ja i Annabel Lee I zbog toga nebeski krilati sceroli Bili su zavidni. I to je razlog sto jednom davno- U carstvu kraj mora to bi- Vjetar se spusti iz oblaka nocu Sledivsi moju Annabel Lee. I dosli su plemeniti rodjaci njeni Meni je oteli, Da je zatvore u grobnicu tamnu U tom carstvu sto kraj mora bi. Zavidjeli su nam andjeli s neba -Ni upola sretni ko mi Da to je razlog (kao sto znaju U tom carstvu kraj mora svi) Sto nocu je vjetar iz oblaka doso I sledio,ubio Annabel Lee. Al ljubav nam bila je jaca od ljubavi mnogih Sto stariji bili neg mi- I mudriji mnogo neg mi- I niti andjeli gore na nebu, Ni podmorski demoni zli Ne mogu mi razdvojiti dusu od duse Lijepe Annabel Lee. Jer mi ne bijesne mjesec,da sne ne odnese O lijepoj Annabel Lee Kad zvijezde se stvore,vidim kako gore Tek oci Annabel Lee Tako lezim pored svoje drage do zore Svoje drage,-drage,-zivota,-mlade U njenoj grobnici uz more U njenom grobu uz sumorno more. EDGAR ALLAN POE |
20.10.2006., petak
Nastavak
U prethodnom postu nisam stigla napisati sve kaj sam htjela jer mi se žurilo na bus...još sam i zakasnila pa sam bježala za busom...na svoju veliku žalost i sramotu !!!Ne volim baš govoriti o sebi pa ću se poslužiti citatima...opet...!!!Citati su iz knjige "U anđeoskom liku zvijeri" napisana by Viktorija Faust...pa krenimo: ..."Nije da ne volim sebe.Ja obožavam sebe!Ali jednako tako znam kakva sam i pitam se zašto mi je dopušteno da budem takva.Znaš li koliko mi malo treba da popustim sve kočnice i postanem nešto...Ne znam.Nešto ružno.To ti je kao da ti je rečeno:Evo ti krila,leti,čini sebi na zadovoljstvo,al znaj da će se,kad se vineš nebo razbiti i srušiti na one koji su ostali iza tebe.A ja?Ja ne marim.Uzimam krila.Letim.Širim krila i smijem se,pjevam od sreće.A oni dolje?Niti ih ne pogledam.Niti ih se ne sjetim.Ako me koji put nešto podsjeti odgurnem sječanja,zatvorim um za njih i prepuštam se samo onome što mi čini zadovoljstvo.Često sanjam da letim,znaš.Lako,samo se odbacim od zemlje i već sam u zraku.Mogu lebdjeti nad zemljom kao anđeo.Sanjam kotlinu svog djetinjstva,sanjam terasu svoje kuće.Zatrčim se,bacim preko ograde šireći ruke i letim.I čujem sebe kako se smijem sa vjetrom u licu.Ponirem.U mome snu kotlina je dublja,strmija nego u stvarnosti.Strmoglavljujem se preko krovova sve dublje i čujem sebe kako režim,a vjetar se ledeno sljeva preko moga lica,zasljepljuje me,ali ja mu se nedam.I kad dođem do samoga dna kotline,kad već idem tako brzo da se sve oko mene pretvorilo u šarene mrlje i više ne vidim jata golubova koje sam uznemirila,odjednom se vinem,sunem u visine prema suncu koje je rasulo svoju krv,sve pozlatilo,kotlinu,Zlatnu dolinu,Vallias Aurea,tako se zove moj dom,i mene,zlatnog anđela koji leti put plaveti u čisto,beskrajno nebo.Odlazim sve dalje.S vremenom osjeti kako nebo pruža otpor.Sve je teže ići gore.Ali ne posustajem.Što se nebo više opire,to mi je slađe ićiprotiv njega.U grudima mi je neka divlja radost,potmula rika koja će se osloboditi,još trenutak,a ja idem dalje s rukama pred sobom,stisnutih zubiju,protiv ledenog vjetra,držeči oči otvorene i nedam se pobjediti,pobjedit ću nebo.Razumiješ li?Nikad ni o čemu ne razmišljam osim o onome što ja želim,što ja planiram učiniti.Nebo se ruši na one koji ostaju iza mene,ali oni su samo uplašena jata golubova i jedino što je važno-ja osvajam nebo..." ..."a anđelu ću skršiti krila i đavolu iščupati rogove zato jer to mogu i neću prezati ni pred čim jer mogu i jer to želim i jer mi se to sviđa..." Osvojila sam svoje "nebo" i nisam prezala ni pred čim da to ostvarim!!! |
19.10.2006., četvrtak
O mom blogu i meni
|
"Meni bez mene" je naslov jedne pjesme koja glasi (napisao ju je Tin Ujević): Meni bez mene Ure od smole cure besmisleno Sumorni čovjek snatri bestjelesno Sutorna strast se boji bezimeno A ljubav jeca,jeca bezpredmetno I sve je tako beskonačno A vjetar duva,duva bezutješno Na gole duše koje neprestano Ištu i grle beznadno,beskrajno. "Harem mene same" je pripovjetka od Viktorije Faust...meni omiljene spisateljice... Najdraža pjesma: Ja jesam!no što sam doista,tko to zna ili brine za to? Prijatelji me zaboraviše,kao izgubljena uspomena. Sam svoje patnje moram proživjeti; one dolaze i nestaju,očigledan domačin Sjeme života čija duša je izgubljena A svejedno jesam,živim... U ništavilo bjesa i buke u živo more budnog sna gdje ne postoji smisao života niti užitak Samo veliki nasukani brod vlastitog samopuzdanja I sve što je drago,čak i one koje voljeh najviše su strano,štoviše,straniji su od ostalih! Žudim za putevima gdje nitko nikada nije prošao za putevima gdje nisu žene plakale niti se smijale tamo da se sastanem sa svojim stvoriteljem,Bogom I spavam kao što sam u djetinjstvu slatko spavao pun velikih misli,nerođen.Pusti me da umrem sada Trava ispod,iznad pokvarenog neba. ..........................................John Clare.............................. Za sada je to sve od mene!!! |
16.10.2006., ponedjeljak
DOSADNO
|
Ovaj vikand je bio naporan!!! Stara je otišla u Italiju kod starog i ostavila mene i anju sa dva dosadna klinca,mog buraza i seke...Ian i Kim...Još kao dodatak...ovaj sam vikend odustala od pušenja cigareta!!! Grrrrr! Uspjeh ne pušiti puna četiri dana...bravo ja...Svako jutro ovog fucking vikenda budim se ja u sedam u jutro,naložim,složim doručak,čistim kuću,pa opet kuham ručak,pa čistim,pa kuham,pa preslačim i kupam ovo dvoje razmaženih derišta...idem spat u osam,dižem se u sedam i opet sve isponova... Ne znam kak moja stara to sve izdrži! ja sam poludela nakon samo četri dana!!!Celi vikend nisam vidla nikoga van moje najuže obitelji...POLUDJEH  !!!!!!!!!!!!!Vedrija strana svega ovoga:starci su me pohvalili,jeee to je posel  !!!,u srijedu si idem kupiti marte ,konacno...i još neke druge sitnice!!Čak su mi skinuli i kaznu u kojoj sam trebala biti čak do Sesveta...inače kazna je bila jer sam umjesto u subotu ujutro došla u nedjelju popodne doma..imala sam pametnijeg posla,a kaj drugo da rečem... Dosta se dobrih stvari dogodilo u zadnje vrijeme,samo čekam neki peh...bude nekaj...znam da bude... To je uglavnom to... Život j |
12.10.2006., četvrtak
Muškarci šoviniste,žene bez mozga
|
Koliko god da se naše društvo razvilo žene su još uvijek potlačene.Jednim djelom su si same krive za to jer si dopušaju da im muškarci upravljaju životom.Takve žene za mene nisu ništa drugo do »hodajućih maternica».Mrzim takve žene-dobre mamine,katoličke curice koje otvaraju usta samo za potrebe njihovog »muškarca».Najgore je kada je žena silovana a ne prijavi ga jer ih on uvijeri da su si same krive i da su zapravo htjele to.Jeah right.NE znači NEEEEEEEEEE!!!!!!!!!!!! Pročitala sam jednu knjigu u kojoj je jako dobro opisano ,silovanje.Slijede citati: …»Pokaži što znaš,droljo!Budi pička katolička!Zamisli kako Bog milostivo gleda na tvoje raširene noge i da ti pop picu svetom vodom škropi!Množi se nacijo! Ovako ja tebe uzimam za ženu.Dok nas smrt ne razdvoji,dok te kurac ne raspori!-dahtao je negdje iznad nje,na koljenima se približavajući njenom tjelu koje je polomljeno ležalo na krevetu.I onda odjednom shvati što slijedi i jecaj joj protrese cijelo tijelo jer to je bilo nešto o čemu nije mogla razmišljati,nije željela razmišljati,to je bilo nešto gore od sve boli kroz koju je prošla i kroz koju bi prošla ponovo,sve samo ne ovo,ne,ne,nikako ovo!...Trgla se u grču kad joj je bol zaparala tjelom kad je prodro u suhu,uplašenu,pulsirajuću unutrašnjost njenog tjela,nasilno se probijajući tamo gdje ga je sve odbijalo,tamo gdje se sve borilo protiv njega.Mogla je osjetiti kako se nježne stjenke njenih organa deru u njegovom nasilnom prodoru,jednom,dvaput,triput,svaki put sve dublje i grublje,dok na kraju njegov prodor nije bio olakšan krvarenjem njene njene povrijeđene unutrašnjosti.Još trenutak,dva…» Poslije svega:...»Ne,neće se pomaknuti.Ne sada,ne nikada više.Uostalom zašto bi se pomaknula?Zašto bi disala?Zašto bi tjerala svoje srce da kuca?Što ju je čekalo tamo,vani,u tami,u stvarnosti?Stvarnost više nije postojala.Ono što je mislila da se događa samo u noćnim morama,ono što je zasigurno morala biti očna mora,sada je našlo svoj put u stvarnost i ona je znala da će od sada,nadalje stvarnost biti okaljna,zatrovana njime.Ne neće se pomaknuti.Ostat će ležati tu,osječajući ovu strašnu bol i strašnu hladnoču koja je pala na njeno tjelo.Ostat će tu sve dok naposljetku ne nestane svih osjećaja.Znala je da će se na kraju to desiti,smrt je morala doći da izbriše iz njene svjesti svu prljaštvinu koja je ostala nakon njegovog čina.Ostavivši je živu ili ne on ju je ubio.I ako ne umre sada,sve vrijeme od ovog trenutka pa do trenutka njene fizičke smrti bit će samo umiranje…» Ovaj post je napisan zbog dvije frendice koje su to doživjele!!! I za kraj:…»Čovjek je jedina životinja koja se smije.Misliš li da je zato bolji od zvjeri?...» Svi mi možemo biti bar u jednom trenutku slabi. Ipak još jedan citat. …»Tko je ono rekao da vrijeme liječi sve?Taj nije znao što je vrijeme i što je bol.Samo smrt liječi sve…»   Život je fakat |
09.10.2006., ponedjeljak
Prvi post!!!
|
Trenutno smo kod Marice!!! Zajebavamo se,napravili smo mojeg bloga...SAMO MOJEG!!!....jiiiiihhhhhhhhhhaaaaaaaa! Nemam kaj drugo delati,dosadno mi je pa mislim ko i svi viseti na netu. Moj život je...f kurcu...ko i kod Marice (Marica piše ovaj post). Baš smo si zapalile pljuge,i sad bu Marica skurila tastaturu...buhahaha!!!!!! I onda ju bum ja zalijala z vodom,i ode sve F kurac!!!! 2. TEMA Weekend je bio super!!...fkrali smo Jegera..ali onog za piti...da nebi neko mislil da smo bili tak očajni kaj bi jegera jeli. Otišli do Borne,polokali Jegera,otišla ja u grad... Vratila se kod Borne u 6 ujutro..taman dok je Borna išel u školu... Vratil se je za sat vremena...vlak mu je pobegel...to se samo njemu jako često događa.... Za kojih dva sata je došla Bornina stara na vrata i sterala je sve dečke van,i sat vremena nam trubila kak moramo ja i marica kod ginekologa...yeah right!!!..već smo tam.. Otišle smo kod Marice poslije,spremile se i kam drugam nek u grad po alkohol... Fkrale dva mala Pana,dale ih dečkima na pričuvu dok smo mi krale u drugom dučanu.. zidemo van kad evo ti cajkana...ne za nama nek su vlovili ove kaj su čuvali pijaću... Borna se zmislil da je to zel z doma i to je to,pustili su nas... Poslije smo otišli na feštu u Starigrad,tam se slavilo 5 rođendana pa si morete misliti kolko je bilo pijače!! Borna i Marica su otišli do grada,ja sam ostala tam...jedina cura s 15 dečki.. Napili me i onda smo svi lepo pijani plesali na cajke i  Otišli ja i Mile na vrt,zbljuvali se..ja sam zaspala na mokroj travi na sjedeč,opala F grabu...dalje priča za sebe... Znate ono skurenom tastaturom...kaj mi nebi...Čujemo se!!  |
